SAMOĆA

Daleko si, a nemoj! Blizu ti je samooća

Moja i božja, blizu i treba jedva korak

Od zemlje pa do zvijezde koja je samo gorak

Plod žigosanog stabla; meni od sveg voća

 

Tvoja je duša najdraža, nalik smokvi

i breskvi, oskoruše nedozrele sad jedem,

a jedem vrlo malo, gledam u ovoj lokvi

nebesa devetero i kada sve ih svedem

 

na jedno nebo još sam na većem gubitku,

otišla si daleko a nisi nikad bila

daleko, to je ono što čeka me, bez krila

ulazim u tu klopku i znam da gubim bitku.

 

Luko Paljetak

 

GVOZD 24.06.2020. GODINE