Nacionalni duhovni susret roditelja ubijene djece u obrambenom Domovinskom ratu, obitelji hrvatskih stradalnika, hrvatskih branitelja i mučenika.

Dana 5. listopada 2025., u najstarijem marijanskom svetištu u Hrvatskoj, Svetištu Gospe, naše Majke Božje Remetske u Zagrebu, održano je nacionalno duhovno okupljanje koje je dotaknulo najdublju srž našeg nacionalnog identiteta i vjere.

 

Ovaj skup bio je posvećen roditeljima hrvatske djece čije su budućnosti brutalno oduzete tijekom obrambenog Domovinskog rata, agresijom srpsko-četničke JNA armije. Održan je pod motom koji izravno dirne srce: „Sve što sam učinila mora biti dostupno malim dušama.”

 

Nevjerojatna veličina vjere i predanosti koju sam svjedočio bila je zaista ponizna. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Milan Stipić, biskup križevački, zajedno s našim predanim karmelićanima i župnikom Remeta, o. Zlatkom Pletikosićem, koji je također i upravitelj svetišta Župe Remetske. 

Petog listopada postao je dan svete uspomene. Bio je to dan kada su se prepričavale priče i, što je najvažnije, imena djece poginule u Domovinskom ratu. Bio je to dan obilježen jedinstvom i molitvom, gdje je zajednička tuga pretvorena u zajedničku nadu.

 

Duboko sam bio dirnut kada sam vidio naše hrvatske veterane i obitelji koje su nosile tako nezamisliv teret kako se okupljaju u zajedništvu. Naknadno okupljanje, pažljivo organizirano od strane gospodina Vlade Čuture iz Glasa Koncila i jednog od naših predanih župljana zajedno s o. Zlatkom, približilo je sve sudionike. Bilo je to snažno podsjećanje da nas određuje otpornost našeg duha i snaga naših veza.

 

 Sveta Misa u Svetištu Gospe Remetske u Zagrebu za djecu poginulu u Domovinskom ratu u Hrvatskoj bila je nešto što apsolutno mora nastaviti biti slavljeno, njegovano i cijenjeno. No to ne bi bilo potpuno i bez našeg o. Ilije Tipurića župnog vikara.

 

Nikada ne smijemo zaboraviti one koji više nisu s nama, čija je budućnost, čiji je potencijal, ukraden na najsuroviji mogući način.

 

U trenucima nacionalne traume i boli tražimo smisao. Na kraju ga pronalazimo u vrhunskom činu samožrtvovanja. Neka uvijek pamtimo Isusovu žrtvu na križu za naše spasenje. U toj vrhunskoj žrtvi pronaći ćemo pravu motivaciju da volimo život i živimo ga u punini, slijedeći Božje principe i zapovijedi.

 

I možda najteža, ali najvažnija uputa: Iskoristimo tu snagu da pronađemo sposobnost opraštanja jedni drugima, čime ćemo odati počast uspomeni na te male duše čiji su životi utirali put našoj slobodi. Njihova je uspomena naše sveto povjerenje. Neka nam ostane svijetla.