Na današnji datum 14. rujan 1993. godine na borbenoj zadaći tijekom operacije Medački džep poginuo je naš kolega , moj pratilac, pilot borbenog aviona MiG-21 Miroslav Peris.

Poletjeli smo skupa. Ja sam se vratio sam. I sada kad zatvorim oči vidim sebe kako sabijen od g sile u nekom nagibu od 90 stupnjeva vitlam avion iznad krošnji drveća i pokušavam vidjeti negdje iza i lijevo od putanje leta što je s Miroslavom.
Nekoliko sekundi prije čuo sam njegove posljednje riječi:
“Vođo pogođen sam”. 
Lako je meni u tim trenucima bilo reći:
“Nastavi nisko, drugi nastavi nisko”
Lako je davati savjete kad nisi u tuđoj koži.
I dok ga u tom vitlanju aviona tražim pogledom, iza i lijevo vidim ono što sam u svojoj karijeri viđao i previše puta. Daleki bljesak eksplozije i stup crnog dima u obliku gljive koji se naglo uzdiže u nebo.
Sve mi je bilo jasno. 
Iste sekunde sam znao da nije iskočio, da se nije katapultirao, da je pokušao ili spasiti avion ili doći s tako oštećenim avionom preko Kupe pa onda ako ne ide napustiti avion. Znam sigurno da im nije htio živ pasti u ruke…o tome smo i razgovarali mjesecima prije.
Nije on i nismo mi bili kukavice ili bolje reći hijene koje se to jutro naslađuju nad ostacima tijela i opreme poginulog pilota. Nisam to ni znao dok mi nije junak Domovinskog rata Ivica Orkan proslijedio video njihove televizije s mjesta pada. 
Ta bahatost, izljevi mržnje, podcjenjivanja, vrijeđanja nad posmrtnim ostacima je svojstveno samo izrodu ljudskog roda. Nikada nisam mrzio neprijatelja, nikad se nisam radovao ničijoj smrti, nisam mrzio one protiv kojih sam išao, vodila me u ratu ljubav prema onima iza sebe.
A kada je “mečka” zaigrala pred njihovim vratima onda su se ljudske hijene prve dale u bijeg. Kad su micama narasli zubi i postadosmo lavovi onda su hijene “bežale” do Bežanijske kose. Naravno prve, držeći se one dobro znane:” Naprijed braćo ja za vama, nazad braćo ja pred vama”.
Gdje vam je ta hrabrost, bahatost, mržnja, vrijeđanje, omalovažavanje koje ste pokazali nad zemnim ostacima mog kolege. 
I reče mi Orkan, neki su i u Hrvatskoj. I znamo koji, ali eto ja vas ne mrzim jer nisam ja pozvan da sudim, jer ja takav nisam i nikad neću ni biti. Ako ste vjernici neka vam sudi Bog, neka vam i oprosti, ja neću ni oprostiti a ni zaboraviti. 
Dragi moj Miroslave počivaj u miru ili leti u vječnom plavetnilu, kako te volja.
I ove smo godine položili vijenac i zapalili svijeću na mjestu pogibije pilota, pukovnika Miroslava Perisa.